Novogodišnji koncert duhovne muzike

Novogodišnji koncert duhovne muzike

 

Ako niste u mogućnosti da budete prisutni na koncertu, možete nas pratiti online na sledećem linku:

http://m.ustream.tv/channel/adventisti%C4%8Dka-crkva-zelenika?utm_campaign=ustre.am&utm_source=ustre.am%2F18a2L&utm_medium=social&utm_content=20151128001020

Posted in Dešavanja Tagged with: , , , ,

Ti si ono što jedeš

foodSvima je poznata rečenica: TI SI ONO ŠTO JEDEŠ.
Cilj svake osobe na ovoj zemlji je da u sebe ugradi najprirodniji i najkvalitetniji materijal kako bi što zdravije i duže živio.
Materijal za izgradnju i sveukupan razvoj čovjekovog života je hrana koju trebamo unositi u što raznovrsnijem obliku.
Paracelsus, praotac farmakologije, švajcarski renesansni lekar i botaničar je rekao:
Sve što je potrebno za dobro zdravlje čovjeka, nalazi se u prirodi.

Evo samo nekoliko stvari na koje treba da obratimo pažnju kako bi zdravije i duže živjeli:

DORUČKUJTE
Nakon 8 sati gladovanja vašem tijelu su preko potrebni hranjivi sastojci koje će ga probuditi i ubrzati metabolizam. Metabolizam se usporava dok spavate, tako da umjesto kafe, dan započnete uravnoteženim doručkom. Uzmite hljeb od intergalnog brašna, stavite pored malo voća, 10-12 badema, lješnjaka, kikirikija,… Dobićete snagu, koja vam je potrebna za novi dan.

VODITE RAČUNA O HIDRATACIJI
Žeđ je poslednji znak dehidracije. Zato, nemojte čekati da postanete žedni, već pijte vodu tokom cijelog dana. Najčešća grečka koju ljudi prave je da ne unose dovoljno vode, ali je tu grešku i najlakše ispraviti. Nosite sa sobom flašicu vode gdje god da krenete i dopunjujte je ako je to potrebno. Voda nam pomaže da smanjimo nivo masti u telu tako što održava metabolizam ubrzanim i stvara osjećaj sitosti u stomaku, pa se u tom slučaju ne dešava da se prejedemo. Veoma često kada mislimo da smo gladni, u suštini organizam traži vodu, ali pošto nismo navikli da pijemo vode, ovu molbu tijela protumačimo pogrešno i uzmemo nešto da pojedemo. Kada imate osjećaj da ste gladni, ali znate da još nije vrijeme za obrok, popijte veliku čašu vode, i za par minuta osjećaj gladi će nestati.

KREĆITE SE
Najlakše nakon ručka je prebaciti se sa stolice u fotelju, ispružiti noge i zatvoriti oči, ali ležeći položaj nije dobar za varenje, pa želudačni sokovi ne mogu da obave svoj posao. Ova navika može da izazove želudačne tegobe. Isto tako vodi do gojenja.

Sve ono što unosimo u organizam, sve ono što činimo sa našim organizmom će postati dio nas, jer ti si ono što jedeš.

book

Postoji veoma slička izreka, koja glasi:
TI SI ONO ŠTO ČITAŠ.
Vladislava Gordić Petković, direktorica 55. Sajma knjiga u Beogradu, 2010 godine je rekla: „Knjiga neće propasti, ali čitaoci moraju, kao što vode računa o tome šta jedu, voditi računa i o tome šta čitaju i za sebe birati ono najbolje.”
Šta mi čitamo? Sa čime hranimo naš um? Hajde da vidimo ove bitne stvari za tjelesno zdravlje kako glase, ako prebacimo na duhovno zdravlje.

DORUČKUJTE
Ne samo našem tijelu već i našem umu je potrebna kvalitetna hrana odmah ujutro nakon buđenja. Kaže Marko 1.35:
A ujutru vrlo rano ustavši iziđe, i otide nasamo, i ondje se moljaše Bogu.”
Isto kao što imamo običaj da kažemo: “nemam vremena da doručkujem”, znamo da kažemo i to da: “nemam vremena da proučavam.” Marko kaže da je Isus ustao rano ujutro, a nekoliko stihova prije toga čitamo da prethodno veče, nakon zalaska sunca su donosili bolesne kod Isusa da ih izleči. Znači, da je i On bio umoran, zauzet, i On je sigurno otišao kasno da spava. Ali koliko god umoran bio, odlučio je da će odvojiti vrijeme za duhovni doručak, koji daje snagu za cio dan, koji pomaže da kažemo NE, kada dođu iskušenja.

VODITE RAČUNA O HIDRATACIJI
Isto kao što imamo običaj da pijemo vode samo onda kada smo žedni, a to je već prekasno, desi se da se molimo tek onda, kada više sami ne možemo da riješimo problem, a to je već prekasno. Nikad nije prekasno da se obratimo Bogu, ali mnogo bolje i zdravije ćemo se osjećati, ako cio dan pijemo vode, i mnogo bolje i duhovno zdravije ćemo se osjećati, ako u toku cijelog dana razgovaramo sa našim Spasiteljem. Bez hrane i možemo donekle živjeti, ali bez vode? Voda je izvor života.
U 1. Solunjanima 5.18 čitamo sledeće:
Molite se Bogu bez prestanka.”
Ne samo onda kada imamo problem, nego svaki dan, cio dan treba da budemo u komunikaciji sa Bogom, jer je Bog izvor života.

KREĆITE SE
Kao što je veoma prijatno kada legnemo da spavamo nakon ručka, prijatno je i čitati Bibliju, a sve što smo pročitali zadržati za sebe. Potrebno je i našem duhovnom organizmu da se kreće. Ljudi koji vide kako mi idemo u šetnju, treniramo, vozimo biciklo, znaće da pazimo na svoje zdravlje, znaće da je naš cilj da živimo što bolje i duže. Da li se vidi to da mi pazimo i na naše duhovno zdravlje? Da je naš cilj stvarno da živimo ne samo duže, nego vječno? Ono što čitamo, proučavamo, ne sme da ostane u nama. Kroz naše životno kretanje trebamo da prenesemo ljudima sve ono što smo dobili od Boga. Kaže Matej 28. 19-20:
Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih va ime oca i sina i svetoga Duha. Učeći ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka.” 

Da li pazimo šta jedemo? Sve ono što unesemo u organizam, postaće dio nas.
Da li pazimo šta čitamo i sa čime hranimo naš um? U Americi, u Ohaju su radili istraživanea, sa kojim su potvrdili i dokazali da ljudi postanu slični osobama o kojima čitaju. O kome mi čitamo? O kome razmišljamo? Kaže Ellen White:
Hrista nikada ne smemo izgubiti iz svojih misli… On rasteruje sve naše sumnje, On je suština svih naših nada! Kako je dragocjena misao da možemo postati učesnici u božanskoj prirodi, u kojoj možemo pobijediti kao što je Hristos pobijedio… On je melodija naših pesama, sjenka velike stene u umornoj zemlji. On je živa voda žednoj duši. On je naše utočište u oluji. On je naša pravda, naše posvjećenje, naše otkupljenje.”  (Review and Herald, 26. avgust 1890)

DJN

Posted in Duhovna razmišljanja, Zdrav Život Tagged with: , , , , , , , , , , , , ,

SRCE – taj čudesni organ, kako ga sačuvati?

ela plakat predavanje maj 2015U svijetu godišnje oko 32 miliona ljudi doživi srčani i moždani udar, dok milijarda ljudi uopšte ne pretpostavljaju da imaju veoma visok rizik za nastanak kardiovaskularnih bolesti. Za starenje nije odgovorna samo naša genetika, tu su i spoljašnji uticaji, tu je i naš životni stil, po kojem bi se najčešće moglo zaključiti da činimo sve kako bismo što brže i što bolje ostarili. Pušimo, pijemo, nepravilno se hranimio i pod stalnim smo pritiskom obaveza, premalo spavamo i ne krećemo se dovoljno. Sve to opterećuje naš organizma i srce i mi prerano starimo. Kako usporiti starenje i kako sačuvate naše srce – na ova i slična pitanja tražimo odgovore.

4bf53443bb87f1b84b4a9d1d7ef5ba6eDr Rade Vitorović, zahvaljujući bogatom iskustvu, svojim pacijentima pruža sveobuhvatnu zdravstvenu uslugu. Zahvaljujući preciznoj dijagnostici i sveobuhvatnom pregledu mnogi životi su bili spašeni, a mnoga oboljenja prevenirana. Isto tako, vjeruje u edukaciju svojih pacijenata i pruža stručne savjete o prevenciji bolesti, održavanju i poboljšavanju zdravlja.

Posted in Dešavanja Tagged with: , , , , , ,

Kako se hraniti zdravo u svijetu punom toksina? – zdravstvena predavanja

poster

INTERVJU SA PREDAVAČEM:

Pitanje: Doktore Ivanov, kažite nam nešto o vremenu i načinu na koji ste postali vegetarijanac.
dragan-ivanovOdgovor: Rođen sam u bačkom mestu Čurugu, gde je, uprkos tadašnjem stavu zvanične medicine i opšteprihvaćenom i jedino poznatom mesnom načinu ishrane, moja majka za vreme trudnoće prešla na vegetarijanstvo. To je, naravno, izazvalo zabrinutost rodbine i prijatelja, kako za njeno, tako i za moje zdravlje.
Ipak, činjenica da sam se rodio sa 5,5 kg ne samo da je umirila rodbinu i meštane, nego je predstavljala veliku atrakciju u selu, a veru majke Marije u istinitost biblijskih zapisa samo još više utvrdila. Naime, budući da je bila vrlo pobožna, čitajući Bibliju naišla je na citat gde Bog, Tvorac, kaže prvom bračnom paru: “Evo dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to će vam biti za hranu”.
Još kao dečak zainteresovao sam se za zdrav stil života, zdravu  ishranu i prirodne metode lečenja. Kasnije, kao student medicine paralelno sam izučavao vegetarijansku ishranu i lekovito bilje. Dakle, rođen sam kao vegetarijanac, osim toga vaspitavan sam i odrastao u duhu poštovanja i drugih biblijskih principa koje i danas zastupam. Vegetarijanac sam, dakle, kako po religioznom uverenju, tako i iz etičkih i zdravstvenih razloga.

Pitanje: Da li u vašem životu postoji neko posebno iskustvo koje vas je inspirisalo da se posvetite izučavanju biljne ishrane i prirodnog načina lečenja?
Odgovor: Sredinom 80-ih godina moja mlađa sestra se razbolela od tumora na nadbubrežnoj žlezdi, koji je dijagnostikovan na Internoj klinici u Beogradu. Primenila je specifičnu dijetu, određene lekovite biljke i pila sokove – i nakon tri meseca tumor je nestao, što je verifikovao skener i dijagnostička sredstva zvanične medicine. To se dešavalo u vreme kada ovaj način lečenja nije bio aktuelan niti priznat kao danas. To me je kao lekara dodatno podstaklo da se još više posvetim izučavanju lekovitog bilja i prirodne ishrane i načinu prevencije i lečenja određenih savremenih bolesti.

Pitanje: Kažite nam nešto više o vašimnaučnim istraživanjima i rezultatima do kojih ste došli.
Odgovor: Nakon završenih studija upisao sam postiplomske studije na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu i vršio istraživanja vegetarijanske ishrane i načina na koji ona utiče na lipide u krvi i proces ateroskleroze. U ovom istraživanju, koje je inače prvo istraživanje na vegetarijancima sprovedeno na ovim našim prostorima, učestvovali su vegetarijanci iz cele bivše Jugoslavije. Ovo istraživanje je pokazalo da su vegetarijanci vitkiji, vitalniji, dugovečniji od drugih ljudi koji se hrane uobičajenim stilom ishrane. Magistarsku tezu iz ove oblasti odbranio sam 1993. godine.

Pitanje: Da li vegetarijanski način ishrane preporučujete i budućim majkama, dojiljama i deci u razvoju?
Odgovor: Moja supruga, koja je isto lekar, takođe je vegetarijanac. Za vreme trudnoće i dojenja nije koristila meso u ishranu, tako da je i naš sin David rođeni vegetarijanac. Ove godine puni 17 godina, a visok je preko 190 cm. Mislim da iskustvo mog rođenja i razvoja, kao i iskustvo mog deteta, kao i mnoge druge dece i njihovih majki govori samo za sebe.

Pitanje: Vi ste poznati i kao lekar predavač. Gde i kako držite javne govore o zdravlju?
Odgovor: Kao profesor na Višoj pedagoškoj školi u Novom Sadu prenosim svoja znanja i na buduće vaspitače kako bi ih oni prenosili mlađim generacijama.
Osim toga održavam javne tribine za širu populaciju kako u Novom Sadu, tako i u drugim gradovima Srbije – Subotici, Beogradu, Staroj Pazovi, Zrenjaninu. Bio sam pozivan u Makedoniju, Hrvatsku, obišao sam Severnu i Latinsku Ameriku, bio sam gost u Africi, Kini, Australiji.
Prošle godine sam snimio oko 50 TV emisija na televiziji Most, čiji se program prati i u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji, a čest sam gost i na TV Novi Sad, TV Kanalu 9, takođe i na Radiju 021.
Moja sažeta predavanja postoje i u pisanoj formi na srpskom jeziku.

Pitanje: Po vašem mišljenju čime zavređujete to što ste nadaleko poznati i visoko cenjeni kao lekar?
Odgovor: U mojoj privatnoj ordinaciji u Novom Sadu poslednjih nekoliko godina veliki broj pacijenata mi se obraća za pomoć kako bi biljnom ishranom i prirodnim lekovima rešili svoje zdravstvene probleme. Svoje pacijente doživljavam kao kompleksna bića, tj. bića na čije celokupno zdravlje, osim stanja tela, značajno utiču duševno-duhovni procesi. Smatram da je nemoguće postići zdravlje i boriti se protiv savremenih bolesti bez jednog šireg pristupa čoveku, koji podrazumeva uključivanje njegovih psihičko-duhovnih sposobnosti u terapijsko-preventivne procese.

Preuzeto sa sajta: www.draganivanov.com

Posted in Dešavanja Tagged with: , , , , , ,

Bog čini da sve ide na dobro (istinit događaj)

misionariDaleke 1921. godine, par misionara po imenu Dejvid i Svea Flad, otišli su sa svojim dvogodišnjim sinom iz Švedske u srce Afrike – u zemlju koja se tada zvala Belgijski Kongo. Sreli su se sa još jednim skandinavskim parom, Eriksonovima, i uskoro su njih četvoro osjetili da ih Gospod poziva da napuste centralnu misionarsku stanicu i odnesu jevanđelje u jedan udaljeni kraj Konga. U selu N’dolera poglavica ih je neprijateljski dočekao i nije im dozvolio da uđu u njegovo selo, strahujući zbog otuđivanja od lokalnih bogova. Tako su dva bračna para odlučila da sagrade svoje sopstvene kolibe na oko kilometar od sela. Molili su se da se promijeni situacija, ali ništa se nije događalo. Njihov jedini kontakt sa selom bio je jedan dječak, kome je bilo dozvoljeno da im dva puta sedmično prodaje piliće i jaja. Svea Flad – sitna žena, visoka jedva nešto preko metar i pedeset – odlučila je da ako je ovaj dječak jedini afrikanac s kojim može da razgovara, ona će pokušati da ga osvoji za Hrista. I stvarno, tokom određenog vremenskog perioda ona je uspjela u tome. Ali nije bilo nikakvih drugih ohrabrenja. U među vremenu, malarija je napadala njihovu malu grupu, jedno po jedno. Poslije izvjesnog vremena Eriksonovi su odlučili da su dovoljno patili i vratili su se u relativnu sigurnost centralne misionarske stanice. Zatim, u sredini te primitivne divljine, Svea je ostala u drugom stanju. Kada je došlo vrijeme za porođaj, seoski poglavica je dovoljno omjekšao da bi dozvolio babici da joj pomogne. Rodila se mala djevojčica kojoj su dali ime Aina. Ipak, porođaj je bio težak a Svea je već bila veoma slaba zbog malarije. Živjela je još samo 17 dana. Nešto unutar Dejvida Flada je puklo. Iskopao je grubi grob, sahranio svoju dvadeset sedmogodišnju suprugu i zatim odveo svoju djecu nazad u centralnu misionarsku stanicu. Pružajući svoju novorođenu kćerku Eriksonovima, grubo je rekao: „Vraćam se u Švedsku. Izgubio sam ženu i očigledno ne mogu da se brinem za ovu bebu. Bog mi je uništio život.“ Otišao je, odbacujući ne samo svoj poziv već i samog Boga.

Osam mjeseci kasnije bračni par Erikson bio je napadnut bolešću i oboje su umrli u roku od nekoliko dana. Beba je došla u ruke nekih američkih misionara koji su njeno švedsko ime prilagodili u „Agi“ i konačno je poveli sa sobom kada su se vraćali u Ameriku. Kada je odrasla, za vrijeme školovanja na teološkom fakultetu Agi je upoznala mladića po imenu Djui Herst i udala se za njega. Prolazile su godine. Herstovi su uživali u plodnoj službi. Vremenom je njen suprug postao predsjednik jednog hrišćanskog koledža u području Sijetla.
Jednog dana u njenom poštanskom sandučetu pojavio segrob jedan švedski vjerski časopis. Ona nije znala ko ga je poslao i nije umjela da čita riječi. Ali dok je listala strane, iznenada ju je paralisala jedna fotografija. Tamo, u primitivnom okruženju, nalazio se jedan grob sa bijelim krstom, a na njemu su stajale riječi „Svea Flad.“ Agi je uskočila u automobil i otišla pravo do jednog službenika koledža koji je znao švedski.
„Šta ovdje piše?“ pitala je.
Nastavnik je sažeo priču: Govorila je o misionarima koji su pre mnogo godina došli u N’doleru… o rođenju bijele djevojčice… smrti mlade majke… jednom afričkom dječaku koji se obratio Hristu… i sada, kada su bijelci svi otišli, dječak je odrastao i konačno ubjedio poglavicu da mu dozvoli da u selu sagradi crkvu. U članku je pisalo da je postepeno osvojio sve svoje učenike za Hrista… a djeca su svoje roditelje dovela Spasitelju… čak je i poglavica postao hrišćanin. Danas u tom selu ima 600 hrišćanskih vjernika. Sve to zbog žrtve Dejvida i Svee Flad. Ali to nije kraj priče.

Na dvadesetpetogodišnjicu braka Herstovih, koledž im je poklonio putovanje u Švedsku. Tu se Agi potrudila da pronađe svog pravog oca. Sada starac, Dejvid Flad se ponovo oženio, imao još četvoro djece i obilno je zalivao svoj život alkoholom. Nedavno je doživeo moždani udar. I dalje ogorčen, imao je jedno pravilo u svojoj porodici: „Nikada mi ne spominjite Božje ime, jer mi je Bog sve uzeo.“

Poslije emotivnog susreta sa svojom polubraćom i polusestrom, Agi je rekla da bi željela da vidi oca. Ostali su oklevali. „Možeš da razgovaraš sa njim,“ odgovorili su. „Iako je sada veoma bolestan. Ali treba da znaš da dobija nastupe bijesa kada god čuje Božje ime.“ Ali Agi nije dozvolila da je to omete. Ušla je u prljavi stan, na sve strane su ležale prazne flaše raznih pića, i prišla je sedamdeset i trogodišnjem starcu koji je ležao u izgužvanom krevetu.
„Tata?“ rekla je napeto. Okrenuo se prema njoj i počeo da plače. „Aina,“ rekao je. „Nikada nisam namjeravao da te dam.“ „U redu je, tata,“ odgovorila mu je, uzimajući ga u naručje. „Bog se brinuo za mene.“
Čovjek se odmah ukočio. Suze su prestale. „Bog nas je sve zaboravio. Naši životi su ovakvi zbog njega.“ Okrenuo je lice zidu. Agi je pomilovala njegovo lice i nastavila, nezastrašena.
„Tata, moram nešto da ti ispričam, a to je istina. Nisi uzalud otišao u Afriku. Mama nije uzalud umrla. Mali dječak kojeg ste obratili Gospodu odrastao je i osvojio cijelo selo za Isusa. Jedno sjeme koje ste posejali jednostavno je nastavilo da raste i raste. Danas u tom selu 600 afrikanaca služi Gospodu jer ste bili vjerni Božjem pozivu u vašem životu…“ „Tata, Isus te voli. Nikada te nije mrzeo.“ Starac se okrenuo i pogledao kćerku u oči. Telo mu se opustilo. Do kraja popodneva vratio se Bogu kojeg je odbacivao toliko decenija.

Nekoliko godina kasnije Herstovi su prisustvovali jednoj evanđeoskoj konferenciji u Londonu kada je bio iznet izvještaj iz Zaira, bivšeg Belgijskog Konga. Vođa nacionalne crkve, prestavljajući oko 110,000 krštenih vjernika, tečno je govorio o širenju jevanđelja među njegovim narodom. Agi je posle otišla da ga pita da li je ikada čuo za Dejvida i Sveu Flad. „Da, gospođo,“ odgovorio je čovjek na francuskom, a njegove riječi prevođene su na engleski. „Svea Flad me je dovela Isusu. Ja sam dječak koji je donosio hranu vašim roditeljima prije nego što ste se vi rodili. Ustvari, do današnjeg dana svi mi poštujemo grob vaše majke i uspomenu na nju.“ Zagrlilo ju je i oboje su dugo plakali. Zatim je nastavio, „Morate da dođete u Afriku i vidite, jer je vaša majka najpoznatija osoba u našoj istoriji.“ Agi Herst i njen suprug su to i uradili. Dočekalo ih je mnoštvo seljana koji su klicali.
Najdramatičniji trenutak bio je kada je pastor otpratio Agi da i sama vidi majčin bijeli krst. Klekla je u zemlju da se moli i zahvali. Kasnije tog dana, u crkvi, pastor je čitao iz Jovana 12,24: „Zaista, zaista vam kažem: Ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, ono jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi.“ Zatim je pročitao Psalam 126,5: „Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem.“

Zar nije predivan naš Gospod? Njegova milost je bilo ono što je vratilo Dejvida Flada, a tužnu priču pretvorilo u predivno iskustvo.

Ne smijemo zaboraviti da je Bog uvjek pored nas. Njegova milost, Njegova blagodat nas prate svaki dan. Doćiće problemi, doćiće teškoće, svijet će se promijeniti, ali Bog će uvjek ostati isti. I znate šta je predivno? Doćiće jedan dan, kada će promjena biti trajna, ali ta promjena će biti dobra. Bog je toliko milostiv, da ne želi da mi vječno živimo na ovoj grešnoj zemlji. On nam sprema nešto posebno, nešto predivno, nešto bezgrešno. I kakav će to biti dan, kada sve ono loše i bolno će biti iza nas, niko se toga više neće sjećati. Kakav će to biti dan kada ćemo bez prestanka slaviti našeg Spasitelja. Kakav će to biti dan kada zbog Hristove milosti, svi mi ćemo biti spašeni.

Posted in Ilustracije Tagged with: , , , , , , , , ,

Ljubav koja svijetli – VIDEO

Da li je dovoljno reći VOLIM TE, kako bi neko osjetio našu ljubav? Da li je dovoljno reći nekome U PRAVU SI, kako bi ta osoba mislila da je našla iskrenog prijatelja? Da li je dovoljno samo reći nešto ili je potrebno i pokazati, dokazati to što kažemo?
Interesantno je da veoma često LJUBAV doživimo kao imenicu, a ne kao glagol. Ali Bog nije stvorio ljubav, kao nešto što je pasivno.
Kaže Isus: „ Novu vam zapovijest dajem da ljubite jedan drugoga, kao što ja vas ljubih, da se i vi ljubite među sobom.”
Kako nas je Isus volio? Veoma je bitno to da znamo, jer On kaže, da i mi treba na taj način da volimo jedni druge. Odgovor je veoma jednostavan: Isus je umro za nas, da bi nas spasio od vječne smrti. Isus je uradio nešto, dao ono najviše što je mogao, jer nas je volio.

Stephen R. Covey, američki pisac, jednom prilikom je ispričao svoje iskustvo:

Poslije jednog seminara prišao mi je čovjek i rekao:
“Stephene, sviđa mi se što govoriš. Ali svaka situacija je drukčija. Pogledaj moj brak. Moja žena i ja jednostavno više jedno prema drugome ne osjećamo ono što smo osjećali prije. Mislim da je više ne volim, a ni ona mene više ne voli. Šta da radim?”
“Više nema osjećanja?” upitao sam.
“Tako je”, potvrdio je on. “A imamo troje djece do koje nam je veoma stalo. Šta predlažeš?”
“Voli je”, odgovorio sam.
“Ali, rekao sam ti, osjećaj je nestao.”
“Voli je”.
“Nisi me shvatio. Više ne osjećam ljubav.”
“Zato je voli. To što nema više osjećanja odličan je razlog da je voliš.”
“Ali, kako voljeti kad ne voliš?”.
“Prijatelju, ljubav je glagol. Osjećaj ljubavi je plod ljubavi kao glagola. Zato je voli. Žrtvuj se. Slušaj je. Saosjećaj se sa njom. Cijeni je. Ohrabruj je. Da li si to voljan učiniti?”

Hollywood nam je nametnuo sliku gde je ljubav čisto osjećanje. Veze se uvijek mogu prekinuti. Brak i porodica su stvar ugovora i udobnosti, a ne predanosti i iskrenosti. Ali, to nam daje veoma iskrivljenu sliku stvarnosti.
Ljubav je voljni čin, obuhvata namjeru i akciju. Uz to uključuje izbor. Ne moramo voljeti. Mi biramo voljeti.

Da li je uvek lako izabrati to da volimo? Da li je lako voljeti kada nam neko učini nešto loše, kada nas neko gazi, kada saznamo, da je neko pričao nešto loše, neku laž o nama iza naših leđa? Siguran sam da svi mi na neki način volimo: volimo kada smo u pravu, volimo kada se poštuje to što smo rekli, izabrali, volimo kada nas svi slušaju, kada je po našem, ali to nije ispravno. Ako volim, ja ću se poniziti, žrtvovati, dati, pomoći, pružiti ruku. To nije uopšte lako, ali kad ja odlučim da volim, to će se vidjeti u mom životu, to će vidjeti svi koji su oko mene.
Najvažnije je da naučimo kako je Isus volio, i to će nam pomoći da naša ljubav svijetli u svakom trenutku.

Posted in Ilustracije Tagged with: , , , , , , , ,

Jovan 3,16 – VIDEO

Ja ne znam zašto dade Bog za mene Sina svog;
Ja ne znam zašto spase me po cijenu Golgote.
Ali ja znam da On me ljubi i da me spase od vječne smrti!
U Hristu ja život imam, i s Njim sad već srećan sam!

Posted in Ilustracije Tagged with: , , , , ,

Serija filozofsko – teoloških predavanja »POTRAGA ZA SMISLOM«

Od 8 – 15. Novembra 2014. u Podgorici, održaće se serija predavanja pod nazivom „Potraga sa smislom”…

Prof. dr Radiša Antić će dati odgovore na uobičajena pitanja sa kojima se susrijećemo u svakodnevnom životu.

Da li vrijedi tragati za smislom:

Kada je egzistencija neizvjesna…
Kada je budućnost nesigurna…
Kada istina izgubi svu vrijednost…
Kada svi uzimaju…
Kada piješ a opet si žedan…
Kada je patnja nezaslužena…
Predavanja će biti održana u Kulturno informativnom centru (KIC) “Budo Tomović”, svake večeri od 19h.
Ulaz: SLOBODAN!

Za sve one koji nisu u mogućnosti da budu prisutni, predavanja se mogu pratiti preko linka:
https://new.livestream.com/accounts/10689928/events/3532009

953x340-adventisti.me_

Posted in Dešavanja Tagged with: , , , , ,

Bolje zdravlje za dug život – predavanja

10365573_303575216494262_2524131482545761408_o

Optimalan balans psiho-fizičkog zdravlja pomaže pojedincu da se lakše suoči sa životnim teškoćama i da se zaštiti od mnogobrojnih bolesti koje vrebaju savremenog čovjeka.

Klub zdravlja Podgorica Vas srdačno poziva na seriju predavanja pod nazivom „Bolje zdravlje za dug život“. Predvanja će se održvati svake večeri od 31.Oktobra do 2.Novembra sa početkom u 19h u Kulturno informativnom centru (KIC)  „Budo Tomović“, Vaka Đurovića 12, Podgorica. Mr sc. med. dr DRAGAN IVANOV će svojim predavanjima ponuditi odgovor na pitanja:

Kako pobijediti stres?
Kako ishranom zadobiti zdraviji život?
Kako pobijediti loše raspoloženje?

Predavanja možete pratiti i putem interneta. LiveStream će biti dostupan na linku:

https://new.livestream.com/accounts/10689928/events/3532009

DOBRODOŠLI!

1013775_303574043161046_6172234755000615477_n

Posted in Uncategorized Tagged with: , , ,

NAŠ ODNOS PREMA VIDJELU – Tekst: Isaija 9,2

Prije nekoliko godina, na festu dokumentarnih filmova, dogodilo se nešto što bi za nekog drugog bio sasvim običan događaj, ali događaj iz koga bi smo mi hrišćani trebali da izvučemo pouku.  Bio je prikazivan jedan dokumentarni film o djevojci, Verici Kapričić, na izgled običnoj, koja obavlja svoje svakodnevne dužnosti u domu.  Na bioskopskom platnu se vidjelo kako ta djevojka pere svoj veš, kuva, usisava, odlazi u kupovinu, razgovara sa susjedima i sve ono što bi činio i svako od nas u toku dana.  Film je počeo da biva dosadan.  U bioskopskoj sali su ljudi počeli da gunđaju, da dobacuju, ili da se smiju, jer nisu vidjeli ništa što bi ovaj film zasluživao njihovu pažnju.  Najglasniji u gunđanju i dobacivanju bio je mladić koji je sedeo u 17. redu.  Dovikivao je, zviždao, smijao se i govorio: „Šta koga interesuje Verica Kapričić?“

Odjednom, film je prikazao scenu u kojoj se Verica saplela i pala.  U tom trenutku u sali je zavladao tajac.  Djevojka je polako ustala, okrenula se prema kameri i počela svoju životnu priču: „Slijepa sam od rođenja…”  Kako se film približavao svome kraju publika je bivala sve oduševljenija i pažljivija.  Aplauz na kraju je pokazao pravu vrijednost tog filma.  Šta mislite ko je bio najglasniji u aplaudiranju?  Bio je to mladić iz 17. reda.  Govorio je: „Bravo, bravo Verice…“  A onda je sjeo.  U tom trenutku djevojka koja je sjedela do njega kazala je: „Ja sam Verica Kapričić.“ Mladić više nije mogao da zadrži svoja osjećanja.  Kroz suze, i bez imalo stida rekao joj je: „Sestro, oprosti mi, bio sam slijep.“

Verica, iako slijepa trudila se da izgleda što normalnije, da živi život kao da ima oči.  Nije dozvolila da fizički nedostatak utiče na njen duh.  Sa druge strane, mladić koji je u bioskopu sjedeo pored nje i pored dobrog vida bio je slijep.

aaaaaaaPoznata je priča o slijepcu Vartimeju iz Jerihona (Marko 10,46-52.).  On je takođe bio slijep od rođenja, ali kada je čuo da u mnoštvu koje mu se približavalo hoda i jedan lekar, on nije dozvolio da propusti priliku.

„Sine Davidov, Isuse!  Pomiluj me!“, uzvikivao je.  Isus ga je čuo.  I pozvao ga da dođe do njega.  Vartimej je mogao da kaže da je slijep i da bi Isusu bilo lakše da dođe do njega, ali iako u takvom stanju, on je uzeo svoj štap počeo da lupka po zemlji i približio Mu se.

Hristos mu postavlja čudno pitanje: „Šta hoćeš da ti učinim?“  Kako se Vartimej osjećao u tom trenutku kad ga je Isus upitao: „Šta hoćeš da ti učinim?“  Vjerovatno se često susretao sa ljudima koji su ismijavali njegovo stanje ne pružajući mu nikakvu pomoć. On je znao da mu Isus ne postavlja slučajno ovo pitanje.  Šta bi slijep čovjek najviše želio ako ne vid?

Vartimej je odgovorio: „Učitelju, da progledam.“  Vartimej mu je odgovorio kao da stvarno vjeruje da Isus ne zna šta on želi.  „Idi vjera tvoja pomaže ti“, i istog trenutka Vartimej je progledao.  To je sve što Jevanđelje po Marku govori o Vartimeju.

Zašto je Isus postavio pitanje: „Šta ćeš da ti činim?“  Jednom drugom prilikom (Jovan 5,6.) Isus je bolesniku na krevetu postavio slično pitanje: „Hoćeš li da budeš zdrav?“  Da li je moguće da neki bolesni ne žele da budu zdravi?  Da li je moguće da neki slepi ne žele da progledaju ako za to imaju prilike?  Možda zvuči nevjerovatno, ali moguće je.

Pokušajmo da zamislimo kakav bi mogao biti kraj priče o Vartimeju.  Pošto se vratio kući, vjerovatno je da se prvih nekoliko dana cijela porodica radovala tom događaju.  Ali sada, kada je prošla ta prva radost, ukućani primjećuju da im je ponestalo novca.  Vartimej više ne prosi. Po cijelom gradu se pronijela vijest da on više nije slijep.  I kad bi ga neko vidio da ponovo prosi sigurno bi bili ljuti na njega što pokušava da prevari ljude i kao slijepac traži od njih novac.  Sada treba naći neki posao.  Za nekoga ko nema mnogo znanja, ko je cijelog života prosio pripadaju najteži poslovi: kopanje kanala, nošenje tereta…  Sigurno je da ne može biti knjigovođa ili direktor neke firme.  Mi znamo da se Vartimej nije pokajao zbog toga što je progledao.  Ali budimo sigurni da postoje ljudi koji jednostavno ne žele da ozdrave, ljudi koji žele da ostanu slijepi.

Ako to pogledamo sa duhovne strane biće nam mnogo jasnije.  Koliko ima ljudi koji žele da ostanu duhovno slijepi?  Siguran sam da je ono što je uznemiravalo Isusa daleko više od fizičkog slepila bila činjenica da mnogi ljudi koji imaju oči ne vide.

Isus se bori upravo protiv takvih slijepaca.  On kaže: „Teško vama vođe slijepe“.(Matej 23,16.)  Fariseje naziva budalama, slijepim i licemjerima.  Da li danas Isus može mene tako da nazove?

Koliko je Valam, koji je bio Božji prorok, bio slijep da nije vidio anđela, koji stoji ispred njega i ne da mu da prođe, da je Bog morao preko magarice da progovori.  Koliko puta u mom životu treba da progovori neka „magarica“ u obliku brata ili sestre koja sjedi pored mene u crkvi?

Dok je Mojsije bio na gori na sastanak sa živim Bogom, njegov brat Aron je potpuno izgubio duhovni vid.  Popustio je i napravio zlatno tele.  Nije vidio izlaz koji mu je Bog dao, već je gledao i radovao se sa narodom koji obožava zlatno tele i njemu daje hvalu.

„Šta hoćeš da ti učinim?“  Isus postavlja to pitanje.  Hoćeš li da vidiš?  Možda ja i ne želim da vidim.  Možda ja ne želim da vidim svijet onakav kakav jeste i onda kažem Gospodu: „Neću ništa Gospode, hvala na pitanju.  Dobro mi je ovako kako jeste.  Istina da ponekad ne vidim baš najbolje, ali i sam znaš da ovaj svijet nije savršen.“  Da li je to moj odgovor?

Ako bih odgovorio: „Želim da progledam“, onda bih morao da se suočim sa onim farisejima sa kojima se suočio i Isus, i da im ukažem na njihove greške.  Onda bih morao da budem „magarica“ koja će Valamu otvoriti oči.  Onda bih morao biti Aron, ali Aron koji čvrsto stoji iza svojih principa i koji neće dozvoliti da ga masa ponese.

Mi mislimo da vidimo, da smo vođe ovom narodu koji slijepo traži izlaz, ali nam se vrlo lako može desiti da kao mladić iz sedamnaestog reda tek na kraju shvatimo da smo slijepi.  To je činjenica o kojoj govori Isus u Otkrivenju 3,17. „Bogat sam i obogatio sam se…“

Nekada smo suviše sigurni da smo bogati jer imamo biblijsku nauku i ponosimo se time.  Ali hvala Bogu što nas upozorava da smo siromašni i slijepi i goli.  Jer kad shvatimo tu činjenicu onda možemo da budemo spremni da poslušamo savjet koji nam Isus daje: „Savjetujem te da kupiš u mene zlato žeženo u ognju, da se obogatiš; i bijele haljine, da se obučeš i da se ne pokaže sramota golotinje tvoje; i masti očnom pomaži oči svoje da vidiš.“ (18.stih)

Zašto kupi? Zašto nije besplatno? Zar nije sve u Novom zavetu besplatno?  Zar ne piše „za badava ste dobili, za badava i dajte?“  Zašto da kupimo?  Kupi, jer ćeš tek onda znati da cijeniš.

Untitled-1Čime da kupim?  To je sledeće pitanje.  Ima li nečeg vrijednog što mogu da dam u zamjenu za ono što ti nudiš Gospode?  Nema.  Nema ničeg tako vrijednog.  Ali Bog i ne traži ništa vrijedno.  On traži naše JA.  Našu oholost, ponos.  To je ono od čega Isus želi da nas odvoji i da nam umjesto toga podari pravo blago: zlato žeženo u ognju.  Zar to nije dobra ponuda?  Zar bismo mogli da odbijemo takvu ponudu?

Ako prihvatimo to što nam Isus nudi, u trenutku kad bude ponovo došao nećemo biti na strani onih koje je nazvao slijepim vođama slijepih.  Umjesto toga moći ćemo zajedno sa pravednim Jovom da kažemo: „Oko bijah slijepcu.“ (Jov 29,15.)

Ako želiš da gledaš, Bog će ti otvoriti oči.

Propovjednik Darko Jeremić

Posted in Duhovna razmišljanja Tagged with: , , , ,