Connect to escape – internet predavanja o aktuelnim temama

Untitled-2Budite sa nama i učestvujte u diskusiji o ovim važnim temama. Šaljite nam vaše komentare i ideje preko live chat-a. Vidimo se!

10729072_10204528036834762_1219465191_n

Posted in Uncategorized

Predanje nije dovoljno

brakIstraživači sada mogu da sa 90 procjenata tačnosti predvide ko će uživati u uspješnoj vezi, a ko će patiti zbog neslaganja i razvoda. U velikoj mjeri saznanja iz ovih proučavanja ne slažu se sa popularnim mišljenjima oko onoga što brak čini uspješnim ili neuspješnim. Slijedi uopšteni pregled neslaganja.

POPULARNO MIŠLJENJE ISTRAŽIVANJA POKAZUJU
Izbor bračnog druga određuje toje šanse za srećan brak. Bračna sreća nema mnogo veze sa izborom bračnog druga, a ima mnogo veze sa načinom na koji se suočavaš sa konfliktom.
Lični nedostaci i iritirajuće osobine najvažniji su razlog bračnih nevolja. Lični nedostaci i iritirajuće osobine ne predviđaju bračnu sreću ili stabilnost.
Kompatibilnost i slična dopadanja ili nedopadanja odlučuju o uspjehu veze. Ne radi se o tome koliko ste slični ili različiti, već o tome kako rješavate poteškoće kada se one pojave.
Problemi koje doživljavate tokom ranih godina samo će se izliječiti i vremenom postati bolji. Problemi se pogoršavaju tokom vremena, i mnogo je mudrije rano ih rješavati, kada svi oni mogu biti lakše savladani.
Ljudi i žene imaju različite potrebe u braku i imaju različite pristupe intimnosti. Glavna razlika između muškaraca i žena u braku nalazi se u načinu na koji rješavaju konflikt, a ne u njihovom pristupu intimnosti.
Kada se par dovoljno voli i stvarno su predani jedno drugom, mogu riješiti bilo koji problem. Ljubav je potrebna u započinjanju veze, ali ona ne daje dovoljno goriva da bi veza ostala uspješna. Nije dovoljno ni samo predanje. Opet, način na koji par rješava konflikt čini razliku.

Untitled-1Uspješni brakovi rezultat su nečeg mnogo višeg od samo kompatibilnosti i predanosti. Uspješna vještina komunikacije i rješavanja konflikta ima vitalnu važnost. Uvijek će postojati razlika u mišljenju oko dopadanja, želja i kako obavljati stvari. Organizovanje zajedničkog doma pruža plodno tlo oko neslaganja u zarađivanju i trošenju novca, održavanju domaćinstva, vaspitavanju djece i korišćenju slobodnog vremena, kao i u ispunjavanju međusobnih potreba.
Ne postoji mjesto na kome možemo steći diplomu za sreću u braku. Ne možemo kupiti garanciju koja obezbijeđuje uspješan, srećan brak. Tako se ne radi u braku. Ali prije nekoliko godina Odeljenje za ljudski razvoj i porodicu na Univerzitetu u Nebraski objavilo je fascinantno proučavanje. Svrha proučavanja bila je da otkrije koji specifični kvaliteti čine jake porodice.
Izabrane su jake porodice iz raznih rasnih i etničkih sredina i postavljena su im pitanja kao što su: „Kako rješavate konflikte?“ „Da li doživljavate borbu oko vlasti?“ i „Kako komunicirate?“
Nik Stinet piše o svojim otkrićima: „Zajedno smo proučili 3.000 porodica i sakupili puno informacija. Ali kada smo sve analizirali, otkrili smo šest osnovnih kvaliteta u jakim porodicama. Članovi jakih porodica 1) su predani porodici; 2) zajedno provode vrijeme; 3) imaju dobru porodičnu komunikaciju; 4) izražavaju zahvalnost jedno drugom; 5) imaju duhovno predanje i 6) sposobni su da rješavaju probleme.“
Predanje nije nešto o čemu samo propovjednik govori prilikom vjenčanja. Ono može tu početi, ali predanje je proces koji svakodnevno traje. On ima veze sa postavljanjem prioriteta i eliminisanjem stvari koje se takmiče sa tvojim prioritetom broj jedan – tvojim partnerom. On se posmatra i mjeri jedinicama vremena, pažnje i spremnosti za promjene, kompromisom i izgovaranjem „Žao mi je“.
„Mudrošću se zida kuća i razumnom utvrđuje se. I znanjem se pune klijeti svakoga blaga i dragocjena i mila.“ (Priče 24, 3. 4) Izgrađivanje takvog braka, uspostavljanje sa znanjem i ispunjavanje soba „svakoga blaga i dragocjena i mila“, ne događa se tek tako. To je rezultat predanja jedno drugom i Bogu, kao i poštovanje nekih dobro definisanih principa za sreću.

Odlomak iz knjige “Srećni i u braku”, Nensi L. Van Pelt

Posted in Porodica Tagged with: , ,

Hranom protiv usamljenosti

01Vjerovatno vas neće iznenaditi da je isti dio mozga u kojem nastaju prijatna osjećanja nakon unosa čokolade, odgovara i za libido.
Vaši geni se uporno trude da vas nagrade za bilo šta što će ih održati u životu. Razlog je jasan. Da nikada ne osjećate glad, ne biste ni živjeli. Kada bi udvaranje i seks bile dosadne aktivnosti, ljudi bi odavno izumrli. Naš mozak nam zajedno sa feromonima dodaje i malo dopamina da ne zaboravimo na hranu, da za nas budu privlačni i „neplanski“ sastanci, loše skrojena odjeća ili sentimentalna muzika.
Evo u čemu je problem: ponekad koristimo hranu za stimulaciju najdubljih slojeva u mozgu, dok je ono što nam je zaista potreno, prijateljstvo i ljubav. Čak i ako dio mozga koji služi za interakciju sa drugim ljudima zadovoljimo porcijom čokoladnog sladoleda, ipak ćemo vremenom shvatiti da smo sve usamljeniji.02
Imao sam pacijenta koji je bio jako introvertna ličnost. U suštini, on nije vodio nikakav društveni život i godinama je bio bez prijatelja. Jednom prilikom poveo sam razgovor o tome. Odgovorio je: „pa, imam prijatelje, imam svoje narko-prijatelje.“
Nije mislio na prijatelje narkomane. Htio je da kaže da opojna osjećanja smatra svojim prijateljima. Njegov „društveni“ život se sastojao od opojnih osjećanja koja su nastajala u potpunoj izolaciji.
Iako se radi o ekstremnom primjeru, mnogo ljudi u svakodnevnom životu zaista doživljava ovako nešto. Kada su usamljeni, dosadno im je ili su pod stresom, hrana za njih postaje mnogo više od sredstva za preživljavanje. Ona postaje njihov prijatelj. Žena koju je muž pitao zašto je za vrijeme njegovog službenog puta utjehu nalazila u hrani, odgovoriola je veoma jednostavno: „Čokolada je bila ovdje. Ti nisi.“
Pošto hrana može da utiče na određene dijelove mozga u kojima se nalaze centri u kojima nastaju osjećanja za uživanje, prijateljstvo i ljubav, nije ni čudo što usamljenost dovodi do prekomernog konzumiranja hrane, alkohola ili korišćenja droga. Jednom tako započeta zavisnost, nastavlja da živi nesmetano, bez obzira na to da li oko sebe imamo ili nemamo potrebnu podršku.
Pošto se čini da se hranom može nadoknaditi ljubav, izgleda da postoji i obrnuta reakcija. Zaljubljeni gotovo da ne osjećaju potrebu za hranom. Oni žive u svom svijetu, sa jednom jedinom željom – da budu sa voljenom osobom. Sve ostalo je sporedno. Kao da je ljubav neki „gastro-problem“. Pošto čokolada i prijateljstvo traže pristup istom dijelu mozga i na njega jednako utiču, želju za čokoladom03 možemo potisnuti jačanjem prijateljstva.
Međutim, svjedoci smo da u današnjem društvu to i nije tako jednostavno. Zavisnost od neke hrane manje-više nije štetna. Povremen unos čokoladnih bombona ili ljutih papričica ne predstavlja ozbiljan problem.
Opet, za neke druge zavisnosti, plaćamo veći danak nego što možemo da zamislimo.
Stanovnici zapadnih zemalja su navikli da konzumiraju hranu bogatu sirevima, mesom, šećerom i mastima, a koriste i duvan, alkohol ili droge. Ukratko, postali su zavisni od takve hrane. Slično je i sa stanovnicima Južne Amerike, koji zvaću lišće kokaina, ili stanovnicima indijskog poluostrva, koji žvaću drogu sa duvanom. Oni svoje zdravstvene probleme ne dovode u vezu sa lošim navikama. Oni samo žele da izleče svoju usamljenost – na pogrešan način. Ne shvataju da je uzrok mnogih bolesti hrana sa njihovog svakodnevnog jelovnika ili bilo šta drugo što stimuliše centre u mozgu, koje bi inače trebalo zadovoljiti međuljudskim odnosima, prijateljstvom i ljubavlju.

Odlomak iz knjige „Breaking the Food Seduction“, Neal D. Barnard

Posted in Zdrav Život Tagged with: , , , , ,

Vrijeme je da ustaneš (video)

Zašto čekaš sada ti?
Što spavaš dok svijet uzdiše?
Bol i tama vladaju,
Ljudi nadu trebaju, zato znaj:

Vrijeme je da ustaneš,
I kažeš: „Bože, evo me!“
Kreni sad, tvog Bog zove te,
Vrijeme je da ustaneš!

Pruži ruku bližnjem svom
Toplu riječ uputi umornom.
Gladnom vječni hljeb sad daj,
Srce tužno utješi nadom tom:

Vrijeme je da ustaneš,
I kažeš: „Bože, evo me!“
Kreni sad, tvog Bog zove te,
Vrijeme je da ustaneš!

Nebo silu daje nam
Združeni u ljubavi radimo!
Čekamo svi Isusa
Nježni glas što zove nas: „Dođite!“

Vrijeme je da ustaneš,
I kažeš: „Bože, evo me!“
Kreni sad, tvog Bog zove te,
Vrijeme je da ustaneš!

 

S.Kitevski, T. Lazić

Posted in Ilustracije Tagged with: , , , ,

Voli neprijatelja svog (video)

Lako je pričati o ljubavi dok razmišljamo o našim prijateljima, roditeljima, braćama, sestrama, o mužu, o ženi, o momku, o djevojci. Ali ko od nas misli na ljubav kada se sjeti svog neprijatelja?

Kada kažemo: neprijatelj, ne mislimo na teroriste, već na ljude koji žive oko nas, samo nam nisu toliko dragi. Svi mi imamo nekoga, koga možda zaobilazimo kad se vidimo na ulici, sa kim ne pričamo (samo iza leđa), o kome ne mislimo ništa lijepo. Možda je ta osoba uradila nešto loše za nas, govorio laž o nama, nije nas poštovala, posvađala se sa nama, itd.
I mi treba da volimo tu osobu? KAKO?

Voleti neprijatelja znači zaboraviti sve loše što nam je ta osoba učinila. Treba da prihvatimo tu osobu, i ako je moguće da pokažemo da je prihvaćena sa naše strane. To možemo učiniti sa malim znakom pažnje ili sa osmjehom. Ovo nije uopšte lako… zamislite osobu koja vam uopšte nije draga. Jeste zamislili? Da li je lako da je volite? Potpuno je normalno da ljudsko srce postavlja pitanje: zašto bih ja volio tu osobu? Kakve koristi imam ja od toga?

Prvo i najvažnije, Isus to traži od nas!
I onda, evo još nekoliko razloga zašto je dobro da prihvatimo i da volimo čak i naše neprijatelje:
1. Bićeš srećniji – ako se ljutiš na nekoga, to uništava tvoj organizam i zdravlje. Utiče na tvoj život, i na život onih koji žive oko tebe, uključujući i tvoju porodicu.
2. Možda će tvoja ljubav promeniti tu osobu – tvoj neprijatelj je isto ljudsko biće, i kao što tebe boli ako ti učini nešto loše, i njega boli to što ga mrziš. Ako osjeti sa tvoje strane da ga prihvataš, postoji verovatnoća da i on promijeni svoj stav prema tebi.
3. Mogao bi da dobiješ novog prijatelja – kada tvoj neprijatelj osjeti da je prihvaćen, možda i postane jedan od tvojih prijatelja
4. Postavljaš dobar primer – tvoja porodica, djeca, kolege će videti tvoje ponašanje i možda će i oni promijeniti svoje razmišljanje o svojim neprijateljima.
5. Pozitivno utiče na društvo – iako misliš da nikoga ne interesuje koga voliš i koga mrziš, zamisli šta bi bilo kad niko ni sa kim ne bi pričao jer su neprijatelji. Bitno je da prihvatimo jedni druge i tako naš život na ovoj zemlji će biti ljepši.
6. Ovo je izazov za tebe – lako je voleti one koji te vole. Ali koliko si spreman imati lijepa osjećanja prema ljudima od kojih ne dobiješ ništa drugo osim nepoštovanja, mržnje, odbacivanja…

Isus nam kaže u Mateiju:
Čuli ste da je kazano: ljubi bližnjega svojega, i mrzi na neprijatelja svojega.
A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone; (Matej 5.43-44)

Posted in Ilustracije Tagged with: , , , ,

Loša narav

ekser

Bio jedan dječak koji je imao lošu narav. Otac mu je dao vreću punu eksera i rekao mu da svaki put kada pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, ukuca jedan u ogradu.
Prvog dana, dječak je zakucao tridesetak eksera. Tokom sljedećih nekoliko mjeseci naučio je kontrolisati svoj bijes i broj zakucanih eksera se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolisati svoju narav nego zakucavati eksere u ogradu.
Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije ni jedan esker zakucao u ogradu. Otišao je ocu i rekao mu kako tog dana nije pobjesneo.
Otac mu je tada rekao:
– Svakog dana kada uspiješ kontrolisati svoje ponašanje, iz ograde isčupaj po jedan ekser.
Dani su prolazili i jednog dana dječak je bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve eksere. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Tada mu je rekao:
– Dobro si to uradio sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi! Ograda više nikada neće biti ista.
Kada u ljutnji kažes neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažes da ti je žao – rane ostaju. Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička. Pazi na svoje riječi.

Izvor: Internet

 

Posted in Ilustracije

Serija predavanja – Nada

 

Serija Predavanja - Nada

Evangelizacija-Raspored

 

Prenos uživo možete takođe pratiti ako posjetite internet adresu putem priloženog linka:

http://www.ustream.tv/channel/adventisti%C4%8Dka-crkva-zelenika

 

Posted in Uncategorized

Mi smo Njegov narod

Mi smo Njegov narodMjesto pripadanja! Krug ljudi koji čine da se osjećamo posebnim, potrebnim i željenim. Nije li to vapaj svakog srca? To je tajna želja bjegunca, člana bande, prostitutke, počasnog studenta, domaćice i propovjednika?

U svojoj knjizi „Prebivalište aždaja“, Kit Miler priča potresnu priču o susretu male grupe sa jednom sredovječnom ženom koja je otvorila prozor u svoju bolnu prošlost koju je proživjela kao siroče.

Bili smo u maloj grupi odraslih koji su se zajedno borili da nauče kako da se mole i žive kao hrišćani. Upoznavali smo se tako što smo idući po sobi svako od nas govorio nekom drugom o svom djetinjstvu. Jedna starija gospođa imala je zaista mnogo razočarenja i izgledala je razočarana zbog svoje prošlosti. A onda je došla Elis. Ona nam je govorila bez oklijevanja.

„Kao djevojčica, odvedena sam u sirotište. Uopšte nisam bila prijatna i niko me nije želio. Ali, koliko me sjećanje služi mogu da se sjetim čežnje da budem usvojena i da me neka porodica voli. Mislila sam o tome danonoćno. Međutim, izgledalo je da sve ide u pogrešnom smjeru. Previše sam pokušavala da udovoljim svakome ko bi došao da me vidi, ali samo sam ih sve izluđivala. A onda, jednog dana, direktor sirotišta je rekao da će doći jedna porodica i da će me odvesti njihovoj kući. Bila sam tako uzbuđena da sam na sve strane skakala i plakala. Nadzornica me je podsjetila da ću ići samo na probni period i da to možda neće biti za stalno. Ali ja sam osjećala da će to ipak biti. I tako, otišla sam sa tom porodicom i krenula u školu u njihovom gradu. Bila sam srećna djevojčica. Život je počeo da se samo malo otvara za mene. Ali jednog dana, poslije nekoliko mjeseci, pobjegla sam iz škole i dotrčala do velikih prednjih vrata velike stare kuće u kojoj smo živjeli. Nikoga u kući nije bilo, a tamo na sredini prednjeg hodnika stajao je moj stari kofer sa mojim malim kaputom prebačenim preko njega. Dok sam stajala tamo i gledala taj kofer, polako sam počela da shvatim šta to znači… oni me nisu željeli. A ja to čak nisam ni naslutila.”

Kako dirljiva priča! „Oni me nisu željeli!“ Ona nije imala nikog svog, nikog kome bi pripadala. Pa ipak, bilo da imamo roditelje ili ne, bilo da smo otuđeni od svojih porodica ili bezuslovno voljeni s njihove strane, Bog nas naziva svojim narodom. „Mi smo ovce paše njegove.“ Psalam 100,3.

Mi pripadamo. Sve vrijeme. Ljeti, na jesen, u zimu, u proljeće. U krevetu, na poslu. U supermarketu, na našim koljenima. Pod stresom, preopterećeni. Sa lošom frizurom, sa dobrom frizurom. U gužvi, kad smo sami. Dok mijenjamo gumu, dok mijenjamo pelenu. Za kompjuterom, u radnji za hemijsko čišćenje. Na kursu iz neke vještine, na fakultetu. Svejedno. Gdje god da smo, kako god da se osjećamo, šta god da radimo, Bog nas želi! Mi pripadamo Njemu. Mi smo Njegov narod.

Izvor: „Ako se narod moj pomoli“ (Rendi Maksvel)

Posted in Ilustracije

Ti si nešto posebno

Ti si nešto posebnoJedan poznati govornik počeo je svoj seminar tako što je podigao novčanicu od 50 eura u vis. U prostoriji je bilo ukupno 200 ljudi. Pitao je: “Ko želi ovu novčanicu?” Sve ruke su se podigle. Nastavio je: “Ovih 50 eura daću nekome od vas, ali najprije ću još nešto učiniti.” Zgužvao je novčanicu. Potom je upitao: “Da li je još uvijek hoćete?” Sve ruke su bile i dalje u zraku. Zatim je nastavio: “A, kad ovo učinim?” Bacio je novčanicu na pod, i cipelama je utrljao u prljavi pod. Podigao je novčanicu; bila je zgužvana i potpuno prljava. “Dobro, ko je hoće još uvijek?” Još uvijek su sve ruke bile podignute.
Onda je rekao: “Dragi prijatelji, upravo smo naučili jednu jako vrijednu lekciju. Što god sam uradio sa ovom novčanicom, vi ste je htjeli i dalje, jer ni u jednom momentu nije izgubila na vrijednosti. U svakom trenutku je vrijedila 50 eura.”

“Često nam se desi u životu, da nas neko odgurne od sebe, da padnemo nisko, da se osjećamo kao izgužvani i bačeni u blato. To su činjenice iz svakodnevnog života.” “Ponekad se osjećamo kao da ne vrijedimo ništa.” Bez obzira što ti se dogodilo u životu, ili će se tek dogoditi, TI nikada nećeš izgubiti na vrijednosti. Bio (bila) prljav(a) ili čist(a), izgužvan(a) ili ispeglan(a), TI si i dalje neprocjenjiv(a) za sve one, koji te vole više od ičega na svijetu. Naši životi se ne vrednuju prema tome što radimo, ili koga poznajemo, već prema ONOME ŠTO JE BOG ZA NAS URADIO.” Ti si nešto posebno, ne zaboravi to NIKADA!” Broji svoje uspjehe, a ne probleme i brige. Uvijek imaj na umu: Jednostavni ljudi su sagradili Nojevu barku a veliki stručnjaci Titanik!

Izvor: Internet

Posted in Ilustracije

Koga ti hraniš?

Koga ti hranisNekada davno, djed je svome unuku ispričao jednu životnu istinu:

“U duši svakog čovjeka vodi se bitka. Kao borba između dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo – bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivicu, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam…

Drugi vuk predstavlja dobro – sve ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, samoosjećanje i vjeru.”

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita: “I, koji vuk na kraju pobijedi?” Djed odgovori sa smiješkom na svom starom licu: “Pobjeđuje uvijek onaj kojeg hraniš.”

Izvor: Internet

Posted in Ilustracije